Pon. - Pet. 08:00 - 20:00
  Dogovorite termin : 01 37 37 333 099 37 37 333

All posts by admin

Fizijatrija

Fizijatrija ili fizikalna i rehabilitacijska medicina je medicinska disciplina koja ujedinjuje niz medicinskih disciplina ali povezuje medicinu s drugim znanstvenim disciplinama. Liječnik specijalist koji se bavi tim područjem naziva se fizijatar ili specijalist fizikalne i rehabilitacijske medicine. On je prije svega doktor medicine koji se bavi koji poznaje univerzalne principe medicine te je usavršavan kako bi pregledom, dijagnostikom i liječenjem koristeći sve svoje medicinsko znanje prenio društvu i pojedinačnom pacijenta.

Fizijatar gleda pacijenata kao cjelinu u svim njegovim aspektima, bio osobnim fizičkima, ali psihičkim, te interakcijom pacijenta sa svojom okolinom, bilo obiteljskom, bilo prijateljskom. Bilo radnom, kako bi se omogućilo maksimum u sudjelovanju osobe u aktivnostima svakodnevnog života unatoč prisutnim teškoćama i kako bi se one umanjile ili uklonile. Fizikalna medicina i rehabilitacija je moderna kraljica medicine kao što je atletika kraljica sportova. Fizijatar koristi i provodi dijagnostičke i terapijske procedure kao što su elektrodijagnostika, muskuloskeletni i vaskularni ultrazvuk, injekcije u zglobove; također su mu na raspolaganju sve dijagnostičke procedure od RTG, kompjutorizirane tomografije (CT), magnetske rezignacije (MRI), scintigrafije skeleta, laboratorijske metode i dijagnostika.

Fizikalna i rehabilitacijama medicina u temeljima ima anatomiju, kineziologiju, biotehniku kako bi koristeći terapijsko vježbanje, fizikalne i kemijske modalitete, lijekove te prirodne ljekovite činitelje reducirala i uklonila bolnost i disfunkciju. Fizijatrija / fizikalna medicina i rehabilitacija u suradnji s reumatolozima, kardiolozima, neurolozima, traumatolozima, ortopedima, pedijatrima, endokrinolozima, neurokirurzima obiteljskim liječnicima i mnogim drugim medicinskim specijalnostima li i ne medicinskim granama omogućava povratak osobe aktivnostima svakodnevnog života. Fizijatar je vođa rehabilitacijskog tima, svojim punim i cjelokupnim medicinskim znanjem predvodi i upravlja procesom liječenja u domeni rehabilitacijskih procesa bilo koje geneze.

Opširnije

Distorzija gležnja

Klasifikacija uganuća gležnja najčešće se odnosi na razinu oštećenja ligamenta, ali postoje i druge klasifikacije. Klinička klasifikacija je sljedeća:
1. Minimalna ozljeda- istegnuće ligamenta koje ne rezultira pomakom u stres testu
2. Parcijalna djelomična ruptura ligamenta koja rezultira minimalnim pomakom u stres testu
3. Kompletna ruptura jednog ili više ligamenata koja rezultira translacijskim pomakom prilikom stres testa

Testove koji se provode od strane liječnika specijaliste su test talarnog nagiba i test prednje ladice, kao i mnogi drugi.

Anatomija: Prednji talofibularni ligament (ATFL) je najčešće ozlijeđeni ligament kod uganuća distorzije gležnja. Slijedi ozljeda kalkaneofibularnog ligamenta (CFL) i naposljetku stražnji talofibularni ligament (PTFL). Zajedno ta tri ligamenta čine lateralni ligamentarni kompleks.

U akutnoj fazi treba koristiti RICE tehniku (odmor, hlađenje, kompresija i elevacija; eng. rest, ice, compression, elevation), a često se primjenjuju i analgetici, bilo lokalno bilo sistemski, kao i heparinski gelovi (lokalno). Kratkotrajna imobilizacija elastičnim zavojem ili kod težih oštećenja i ortoza, pa čak i gipsani povoj. Funkcionalni tretman uključuje ranu mobilizaciju gležnja čim je prije moguće. Vanjska potpora polutvrdim ortozama ili poveskama, elastične bandaže ili trake često su neophodne u procesu rehabilitacije.
Rana rehabilitacija uključuje vježbe jačanja struktura gležnja, ligamenata, mišića i zglobne čahure. Nastavlja se s vježbama propricepcije i koordinacije odnosno retreningom. Operativno liječenje je potrebno kod težih ozljeda koje uključuju ozljedu sindesmoze- interosealne membrane i osteohondralne lezije.

Oporavak od ozljede gležnja i evaluacija stanja:
Dugotrajna nelagoda i bolnost značajni su fenomeni koji upućuju na otežanu sanaciju i slabiji funkcionalni povratak aktivnostima. Ozlijeđena osoba obično navodi nestabilnost prilikom hoda ili pri manjim neravninama. Objektivni pokazatelji kao što su oteklina, nestabilnost prilikom liječničkog pregleda te ograničenje opsega pokreta zahtijevaju i dijagnostičku obradu ultrazvukom, RTG, CT i MRI. Funkcionalna mjerenja su potrebna prilikom povratka sportskim aktivnostima, trenažnom procesu ili natjecateljskoj razini. Pregled i procjena provode se svakih 2-4 tjedna kako bi se uočile eventualne komplikacije.
Povećani rizik za ponovnu ozljedu gležnja te ozljedu ligamenata imaju sportaši i osobe koje se bave visoko rizičnim sportovima kao što su košarka, odbojka ili nogomet. Osobe koje su imale ozljedu gležnja imaju pet i više puta veći rizik od ponovne ozljede. Postavljanje traka je manja pomoć koju ne treba zanemariti, ali ponekad ima i kontraefekt.
Prevencija ozljede gležnja i profilaktičke intervencije uključuju postavljanje vanjskog oslonca oko gležnja kao što su polutvrde ortoze, zračni jastuci te sportska obuća koja više učvršćuje gležanj, ali najznačajniji je funkcionalni trening na balansnim diskovima i drugim nestabilnim podlogama s ciljem da se poboljša koordinacija i povrati propriocepcija.

Opširnije

Stenoza spinalnog kanala

Spinalna stenoza/ Stenosis canalis spinalis
Žuti ligament / Ligamenta flava

Međukralježnički diskovi, žuti ligament i fasetni zglobovi kralježnice mogu suziti kralježnički kanal. Ligamenta flava nalazi se duž cijele kralježnice unutar spinalnog kanala. Normalna debljina ligamenta je 2-5 mm, a prilikom zadebljanja može doseći i 10 mm. Bogati su elastičnim vlaknima i pridonose fleksibilnosti kralježnice. Niz citokina kao što su TGF-B1 (transforming growth factor beta), CTGF(connective tissue growth factor), VEGF (vascular endothelial growth factor) imaju ulogu u promjeni elastina, kolagena i ekstracelularnog matriksa.

Opširnije

Gležanj i stopalo

Donji ekstremiteti sastoje se od natkoljenice, potkoljenice i stopala te zglobova kuka, koljena i gležnja. Funkcionalna i klinička anatomija uvijek je povezana, s naglaskom na gležnju i stopalu koje promatramo zajedno. Zglob gležnja sastoji od goljenične i lisne kosti (tibije i fibule) koje se uzglobljuju s kostima tarzusa, a to su kalkaneus i talus te niza malih kostiju stopala. Razvojne i stečene bolesti gležnja i stopala vrlo su česte, pogotovo spuštena stopala koja u biomehaničkom smislu utječu na cijeli organizam. Već u utrobi majke mogu nastati poremećaji kao što je pes eqvinovarus, a koji se tretira odmah po rođenju.

Opširnije

Koljeno

Koljeno je podložno nizu bolesti i ozljeda od najranije mladosti do duboke starosti. Najznačajnija je bolest osteoartritis kod koje dolazi do degradacije hrskavice, ali i promjena subhondralne kosti, sa suženjem zglobne pukotine i razvojem koštanih-osteofita.

Opširnije

Kuk

Zglob i regija kuka složena je anatomsko-funkcionalna struktura. Tegobe se mogu reflektirati u lumbalno područje, sakroilijakalni zglob, preponu, natkoljenicu i koljeno. Potreban je detaljan pregled liječnika i pomna dijagnostika. Zglobna tijela koja sudjeluju u formiranju zahtijevaju stabilnost i mobilnost dok mišićne, koštane, živčane i hrskavične strukture mogu biti zahvaćene raznim bolestima i traumama.

Opširnije

Lakat

Lakat ima vrlo složenu anatomiju i funkciju. Sastoji se od spoja humerusa, ulne i radijusa. Lakat je izložen traumama, ali i nizu drugih bolesti i stanja. Najčešći su sindromi prenaprezanja, tzv. teniski (lateralni epikondilitis) i golferski (medijalni epikondilitis) lakat koji mogu nastati ponajprije uslijed intenzivnih sportskih aktivnosti, u fizičkih radnika, kod rada s računalom, a zanimljivo je da ga često imaju i kirurzi i stomatolozi. Metaboličke bolesti kao što su šećerna bolest i giht mogu zahvatiti lakat i okolne strukture te nastaju burzitis i artritis. Autoimune upalne bolesti kao što su reumatoidni artritis i psorijatični artritis osim ostalih zglobova u tijelu mogu zahvatiti i lakat pritom smanjujući kretnje u laktu i razarajući zglobne strukture, a kod RA se razvijaju i reumatoidni čvorići.

Posljedice traume mogu biti razne- od smanjenja pokreta, dislokacije, subluksacije pa do frakture (olekranona, glavice radijusa). Kao posljedica traume, ali i idiopatski nastaju osificirajući miozitis, heterotopične osifikacije i osteohondritis disekans.

Rehabilitacija lakta zahtjeva relativno kraću imobilizaciju u odnosu na ostale zglobove zbog velike sklonosti kontrakturama. Bitna je pomna analiza snimke (RTG, UZV). Normalne kretnje u laktu su bezbolne, punog opsega pokreta te potpuno opteretive. Ekstenzija i fleksija 0/140 stupnjeva, supinacija i pronacija 90/80 stupnjeva. Normalan lakat odstoji od tijela kako bi mogao nositi teret iako to varira od osobe do osobe. Osim ligamenata i tetiva kroz i oko lakta prolazi i niz krvnih žila i živaca od čega je nervus ulnaris najizloženiji traumi u tom području.

Opširnije

NKT

NKT (izvorno NeuroKinetic Therapy) metoda je koja je nastala kompilacijom raznih drugih metoda i tehnika sa ciljem tretiranja disfunkcije, a ne simptoma. Pokreti koje izvodimo pohranjeni su u mozgu pa korekcijom patološkog obrasca pokreta smanjujemo bol.

NKT pokušava smanjiti bolne fenomene, osobito kronične, pritom poboljšavajući jakost, snagu, mobilnost, fleksibilnost. Smanjenjem bolova potreba za lijekovima postaje manja. NKT kao temelj koristi manualni mišićni test pri čemu uz analizu mišića odnosno funkcionalne anatomije mišića i mišićnih grupa posebice smanjuje bolnost i poboljšava samu izvedbu. Neke regije i mišići česti su izvor boli te se NKT usredotočuje upravo na njih. Tako mišić scalene uzrokuje bolove u vratu i duž ruke, mišić pectoralis minor pridonosi lošem držanju i takozvanim oblim leđima pritom narušavajući funkciju glenohumeralnog zgloba, pridonosi disfunkciji disanja i raznim drugim lošim kompenzacijskim obrascima pokreta. U koljenoj regiji mišić popliteus ponekad uzrokuje bol i disfunkciju koljena. S vanjske strane natkoljenice mišić tensor fasciae latae sudjeluje u mnogim disfunkcijskim obrascima u tijelu. Mišić piriformis uzrokuje bolnost duboko u glutealnoj regiji te ponekad duž noge. Kuk i preponu vrlo često zahvaća sindrom sraza između glave natkoljenične kosti i acetabuluma koji je poznat pod skraćenicom FAI. Simptomi su mu bolnost u preponi i natkoljenici, kao i redukcija opsega pokreta. U području glave temporomandibularni zglob uzrokuje smetnje žvakanja i glavobolje.

Dijafragma je mišićno-tetivna struktura koja sudjeluje pri disanju, a kada dođe do njene disfunkcije nastaje niz problema, od disanja do bolova u leđima. Emocionalni problemi često izazivaju njenu disfunkciju tako da se ona kontrahira i razvije patološki obrazac i u drugim, najčešće susjednim mišićima i regijama, poput mišića quadratus lumboruma, serratus posteriora, scaleneusa i interkostalnih mišića. Zdjelično dno važna je regija koju je potrebno pažljivo analizirati kod križobolje, inkontinencije (oslabljene kontrole mokrenja), konstipacije (zatvora stolice) i seksualne disfunkcije.

NKT se primjenjuje i u našoj Poliklinici te je odlična nadopuna ostalim tehnikama nakon što se napravi dijagnostika. Naš magistar kineziologije Grgur Bulović primjenjuje tehniku s velikim uspjehom.

Opširnije

DNS

DNS (izvorno Dynamic Neuromuscular Stabilization) ili dinamička neuromuskularna stabilizacija je metoda koja omogućuje neurološkom sustavu da poboljša ili uspostavi bolje držanje (posturu) i položaj tijela, omogućuje bolji i svrsishodniji pokret te ljepši i pravilniji hod. Sve je to potrebno kako kod zdravih osoba tako i kod raznih bolesti i oštećenja. Takva motorička kontrola uspostavlja se vrlo rano, tokom prvih mjeseci i godina života. DNS omogućuje poboljšanje obrazaca pokreta tijekom rasta i razvoja, ali i u odrasloj dobi. Dinamička neuromuskularna stabilizacija potiče neurorazvojni aspekt motoričke kontrole kako bi se poboljšala ili obnovila disfunkcija lokomotornog sustava i pridruženih tegoba i sindroma.

Originalan koncept potječe iz Praške škole rehabilitacije i manualne medicine, a osnovali su ga doktori medicine, specijalisti fizijatri i neurolozi Vojta, Lewit, Janda i Vele. Danas je raširen u cijelom svijetu te se primjenjuje i u našoj poliklinici. Cilj DNS-a je optimizacija stabilizacijske strategije iz aspekta funkcije zgloba. Rebalans posture i uspravnog stava, optimalna koordinacija i muskularna stabilizacija cervikalnog, torakalnog i lumbalnog segmenta, kao i ramenog i zdjeličnog obruča uz DNS protokole koji provode naši liječnici specijalisti i terapeuti poboljšava niz tegoba i funkcionalnih deficita neurološkog i lokomotronog sustava. DNS kontrolom dijafragme ispravlja loše stereotipe disanja, koji kao posljedicu imaju teškoće na psihofizičko zdravlje. Dinamička neuromuskularna stabilizacija poboljšava loše obrasce koji se javljaju prilikom svakodnevnih aktivnosti i prisilnih položaja tijela kao što je dugotrajno sjedenje, pritom omogućavajući smanjenje bolnosti i poboljšanje osnovnih tjelesnih funkcija, dok kod djece pridonosi uspostavljanju boljih obrazaca puzanja, čučanja, transfera, rotacija potičući optimalan neurološki razvoj djeteta. Doktor Mijić na temelju svog iskustva i znanja, a uz pomoć izvrsnih fizioterapeuta i kineziologa primjenjuje ovu metodu dugi niz godina.

Opširnije

Ultrazvuk u reumatologiji

Primjena dijagnostičkog ultrazvuka u bolestima koštano-zglobnog sustava, kako traumatskim tako i upalno-degenerativnim, upotpunjuje klinički pregled i omogućuje superiornu vizualizaciju upale zglobne ovojnice (sinovije), erozivnih promjena te drugih oštećenja na koštanoj površini. Power doppler pretraga sastavni je dio analize sitnih krvnih žila kod upalnih promjena zgloba jer prikazuje pojačan protok na mjestu upale ili infekcije. Power doppler pretraga odlično prikazuje i neovaskularizaciju odnosno nastajanje novih krvnih žila kod patoloških promjena u i oko zgloba, a koje se bolje vide tim načinom pregleda.

Konvencionalne radiološke pretrage poput RTG-a usporedive su s ultrazvukom dok ultrazvuk nadopunjuje MRI, posebice zato što omogućuje dinamički prikaz (prikaz prilikom pokreta ili promjene položaja zgloba, mišića i/ili tetive).

Nije zanemariva ni činjenica da je pretraga jeftinija od MRI-a i CT-a. Također, nema klaustrofobije u skučenom prostoru MRI i CT aparata. Nema drugih kontraindikacija kao što je primjena kontrastnog sredstva i visoke doze zračenja koja je prisutna kod RTG i CT snimanja. Vaš liječnik će, ako smatra potrebnim, odabrati i druge mogućnosti liječenja poput punkcije, aspiracije, infiltracije ili instalacije. Punkcija i aspiracija Bakerove ciste, punkcija kuka, koljena, gležnja ili petnog trna lakša je uz ultrazvuk.

Točnost i uspjeh medicinskih zahvata uz dijagnostički ultrazvuk veće su u svakodnevnoj kliničkoj praksi.

Opširnije