Rehabilitacija kuka u sportu
Zdjelica, kuk i natkoljenica sačinjavaju funkcionalnu i anatomsku cjelinu. Ozljede i sindromi prenaprezanja su česti osobito kod kontaktnih sportova. Ozljede mekih tkiva kao što su mišići, tetive i fascije česte su kod umjerenih trauma dok značajne traume imaju za posljedicu prijelom kosti. Pregled liječnika je neophodan kako bi se razlučilo koje su sve strukture ozlijeđene, posebice stoga što su neke strukture u području zdjelice i kuka vrlo duboko smještene te nisu dostupne uobičajenim metodama pregleda. Mehanizam ozljede je vrlo bitan te očevici ozljede ili sama ozlijeđena osoba daju anamnestičke podatke kojima se rekonstruira mogući mehanizam nastanka ozljede.
Ozljede mekih tkiva mišića i tetiva osim klinički, dijagnosticiraju se i ultrazvukom i magnetskom rezonancijom, kompjutoriziranom tomografijom, scintigrafijom skeleta i dr. Nakon klinički i anamnestički postavljene sumnje ozljede neuralnih struktura dijagnosticiraju se magnetskom rezonancijom kao i ozljede labruma acetabuluma, dok se burzitis dobro vizualizira dijagnostičkim ultrazvukom. Moramo naglasiti da su dijagnostičke pretrage komplementarne te da je uvijek potrebna kliničko-radiološka korelacija. Škljocavi kuk (coxa saltans) odnosno osjećaj i ponekad čujno preskakanje tetiva u kuku čest je razlog posjeta liječniku te može biti razlog ozbiljnog poremećaja ili benigni znak koji ne zahtijeva liječenje. Avulzijske ozljede crijevne (ilijačne) kosti događaju se na hvatištima mišića i tetiva ili kod direktne ozljede same strukture. Kompleksne ozljede događaju se kod većih sila u kontaktnim sportovima, automobilizmu, biciklizmu i drugo. Kako se u zdjeličnom području nalaze i neuralne, vaskularne i urogenitalne strukture uz gastrointestinalne, postoji mogućnost znatnih komplikacija od infekcija, krvarenja te oduzetosti.
U dublje strukture lokomotornog sustava ubrajamo acetabulum i njemu pripadajuće strukture zgloba kuka u užem smislu. Nekada samo rubne strukture, kao što je labrum acetabuluma, budu ozlijeđene, a zbog otežane dijagnostike produciraju dugotrajne tegobe s posljedičnom znatnom limitacijom funkcije i tegobama tijekom radnih i sportskih aktivnosti. Poseban je klinički sindrom femoroacetabularni sraz (engl. femoroacetabular impingement, FAI). Dislokacija kuka u vidu subluksacija i luksacija uz ozljede zglobne čahure, ligamenata te čestom posljedičnom osteonekrozom vodi prema mogućim ozbiljnim komplikacijama. Prijelomi vrata femura nastaju obično kod pada na bok. Smrtnost i komplikacije nakon takvih ozljeda su izrazito česte pa tako kod starije populacije smrtnost iznosi gotovo 30 %. Operativni zahvat je kad god je to moguće neophodan. Prijelomi trohantera kao što su avulzijski, subtrohanterični i pertrohanterični imaju također značajne komplikacije i smrtnost. Frakture insuficijentne kosti – primjerice osteoporotične kosti ili kosti oslabljene zbog određenih lijekova, neadekvatne prehrane ili neadekvatne razine aktivnosti – obično zahvaćaju sakrum, ramuse pubične kosti, supraacetabularno područje i vrat femura, atipične frakture se događaju u dijafizi femura. Edem kosti odnosno edem koštane srži često je vidljiv nakon trauma te je uz adekvatno liječenje i praćenje osim traumatskih razloga potrebno isključiti i neke druge razloge, kao što je neoplazma, infekcija, tranzitorna osteoporoza i drugo. Kod žena sportašica, loše prehrane, gubitka menstrualnog ciklusa te u razdoblju trudnoće, nakon poroda i dojenja česta su stanja koja vode prema osteoporozi, osteopeniji, tranzitornoj osteoporozi. Takva stanja kod mlađih osoba uz adekvatnu rehabilitaciju, prehranu i protek vremena mogu se znatno popraviti ponekad do potpune rezolucije.
Posebna tema su neoplazme. Djeca i odrasli, sportaši i nesportaši mogu oboljeti od malignih bolesti. Sklonost laika da sve pripisuju traumi vodi k odgođenoj obradi i dijagnostici te svaki liječnik u dobroj kliničkoj praksi o tome mora voditi računa osobito ako anamnestički, klinički i dijagnostički nemamo jasno objašnjenje za tegobe ili vizualiziranu strukturu na kliničkoj i slikovnoj pretrazi. Od malignih tumora kao što je hondrom, Ewingov sarkom, hondrosarkom, fibrosarkom, mijelom, osteosarkom, limfom; dok su benigni tumori osteoid osteom, hondroblastom, tumor orijaških stanica, osteohondrom, hondrom i dr. Tumori mekih tkiva su liposarkom, alveolarni sarkom, sinovijalni sarkom, epiteloidni sarkom, maligni fibrozni histiocitom, fibrosarkom, dok su benigni tumori lipomi, miksomi, hemangiomi, benigni tumori živčanih ovojnica, dezmoidni tumori. Artropatije odnosno artritisi kao posljedica ozljede, upale i sindroma prenaprezanja mogu se dogoditi u sportaša kao i u općoj populaciji. Zahvaćeni zglobovi produciraju znatne simptome osobito ako je zahvaćen sakroilijakalni zglob ili zglob kuka. Razvojni poremećaji kuka kod djece i mladih te sportaša mogu također biti razlog posjeta liječniku, pa tako Legg-Calvé-Perthesova bolest, koja predstavlja ishemijsku bolest glave femura, česta je kod djece od 3. do 12. godine života. Nije rijetka ni obostrana zahvaćenost. Displazija kuka je česta kod poroda zatkom, prepoznaje se vrlo rano, češća je kod ženske djece i kod više od trećine je obostrana. Poskliz epifize glave femura događa se obično u adolescentnoj dobi, češći je kod dječaka obično u adolescentnom razdoblju od 10. do 17. godine, najčešće u 13. ili 14. godini života, obostranost je gotovo pravilo u smislu da liječnik aktivno traži promjene i na drugom kuku. Kongenitalni i razvojni poremećaji se aktivno traže u najranijim fazama razvoja praktički već u rodilištu. Poliklinika Faktor Zdravlje pruža mogućnosti specijalističkog liječničkog pregleda, dijagnostike i liječenja, te ćemo uz pomoć naših iskusnih stručnjaka u području rehabilitacijske medicine pružiti siguran oporavak i najveću razinu funkcionalnog pokreta.
Sportsku rehabilitaciju kuka kod nas vode fizijatar i kineziolog.
Naručivanje: 01 3737 333 · info@faktorzdravlje.com · Domobranska 25, Zagreb
