Benigni paroksizmalni pozicijski vertigo

Benigni paroksizmalni pozicijski vertigo je najčešći oblik otogenog vertiga. Epizode vertiga pojavljuju se u određenim pozicijama glave, uz pridružen nistagmus i mučninu, te eventualno povraćanje. Dijagnoza se postavlja na osnovi kliničkog fizijatrijskog pregleda, a po potrebi dodatnim fizijatrijskim, otorinolaringološkim, neurološkom pretragama, te radiološkim slikovnim tehnikama. Potrebno je isključiti infektološke, imunološke, traumatske, vaskularne, psihičke te lijekovima uzrokovane poremećaje. Liječenje uključuje mobilizaciju otolita, endolimfe, te stimulacije receptora u sakulusu i utrikulusu.

U fizijatriji koristimo Dix Hallpicove, Semont i Epley zahvate, odnosno njihova ponavljajuća tehnika uz konvencionalnim metodama. Praćenjem pacijenata zaključujemo je da su tehnike mobilizacije otolita i testovi provokacije u bitnoj prednosti prilikom liječenja BPPV u odnosu na konvencionalno vježbanje ali jedne druge ne isključuju. Tehnike se zasnivaju na ponavljanju zahvata koji su izvorno bili samo testovi dijagnostike vertiga. Spoznaja da njihova repetitivna tehnika vodi ka smanjenju tegoba ponekad i nakon jednokratne seanse njihovoj kompletnoj rezoluciji.

Vrtoglavica je vrlo čest osjećaj, ne postoji čovjek koji nije više puta tokom života doživio to stanje, uzme li se da uz to pacijenti smatraju mnogo drugih stanja vrtoglavicom, a niz stanja koja se po medicinskoj deskripciji nazivaju vrtoglavicom pacijenti nazivaju drugim imenima. Sam osjećaj pacijenti opisuju različitim terminima. Ključ u postavljanju dijagnoze je točno odrediti što predstavlja, a što ne predstavlja vrtoglavicu.

Da li pacijent ima vrtoglavicu?

Definicija: iluzija pokreta obično rotacijska pacijenta ili njegove okoline, da star bude kompliciranija kod nekih vrsta vertiga rotatore komponente nema pa slijepo pridržavanje definiciji vodi otežanoj dijagnostiku i liječenje. U praksi zanošenje prema naprijed je rijetko, tlo se može naginjati, tonuti, spuštati se, dizati, gurati u stranu, zanositi. Vrtoglavica je uvijek gora u pokretu. Pridruženi simptomi: teškoće stajanja i hodanja mučnina, povraćanje, bljedilo, znojenje. Olakšanje kod mirovanja, sjedenja ili ležanja koje često nije potpuno. Pacijenti tokom napada mogu pasti, te zadobiti sve posljedice koje iz toga proizlaze. Pridruženi gubitak sluha ili šum u ušima implicira zahvaćenost labirinta ili 8. kranijalnog živca, te drugih entiteta. 

Što nije vertigo?

Slabost može biti opisana kao nesvjestica ali ona često vodi ka uznemirenosti i tjeskobnosti praćena palpitacijama, tremor i znojenje. Anemija, ortostatska hipertenzija ili napor kod emfizematoznih pacijentima. Ali u svim tim stanjima nema iluzije pokreta niti , pridruženih simptoma. Gubitak svijesti tokom napada ukazuje na epilepsiju ili sinkopu više nego na vertigo. 

Dakle BPPV je najčešći oblik vertiga koji je po svojoj prirodi benigan, ali može prilično remetiti normalan život. Svi ostali oblici su ipak rjeđi ali i opasniji te kompleksniji za liječenje.

Konvencionalnim vježbama (uvjetno ne provokacijskim) i vježbama provokacije (Dix Hallpicove, Semont i Epley). Konvencionalne vježbe se sastojale od vježbi opsega pokreta (fleksija, ekstenzija i  rotacija vratnog segmenta), vježbe na nestabilnoj podlozi, vježbe koordinacije pred ogledalom. Vježbe provokacije izvode se po principu provocirajući napad u sigurnom okruženju. Kanalni repozicijski manevar po Eplayu i Semontu uključuju pokrete glave kroz serije specifičnih pozicija. Oba manevra mogu biti ponovljeni nekoliko puta ako je potrebno. 

Za Semont manevar pacijent je u sjedećoj poziciji. Pacijentova glava rotira se prema zahvaćenoj strani, rotacije se zadrži tokom izvođenja manevra. Trup se naginje u stranu prema izvođaču sa nosom okrenutom prema gore. Nakon 3 minute u ovoj poziciji, pacijent se brzo pomiče u uspravnu poziciju bez ispravlja položaja glave i naginje se na drugu stranu sada s nosom prema dolje. Nakon 3 minute pacijent se polako vrača u uspravnu poziciju i glava se vrača u središnju poziciju. 

Eplay zahvat: pacijent je u sjedećoj poziciji. Izvođač rotira pacijentovu glavu u stranu zahvaćene strane, pacijent se tada dovodi u ležeću poziciju s glavom na rubu kreveta za tretiranje. Potom se glava okreče na drugu stranu te polagano okreče zajedno sa trupom s licem na rubu kreveta prema dolje. Na kraju se pacijent dovodi u uspravnu sjedeću poziciju sa licem prema naprijed. 

Dix Hallpike pacijent sjedi oslonjen na izvođača manevra te se dovodi u ležeću poziciju na rubu kreveta. Uz potporu glava se dovodi u horizontalnu poziciju, potom se ekstendira (retroflektira) te se rotira na lijevu i desnu stranu. Navedeni zahvati i manevri imaju nebrojene modifikacije.

Dix Hallpicove, Semont i Epley zahvati, odnosno njihova ponavljajuća tehnika kombinirana  s konvencionalnim metodama. Potrebno je praćenjem pacijenata nakon provođenja manevara provokacije prilikom liječenja BPPV u odnosu na do sada primjenjivanje tehnike.  Ključni momenti su dobar odabir pacijenata te točna dijagnoza. Naime dijagnoza BPPV je dijagnoza isključivanja.  Pacijenti i s drugim dijagnozama mogu imati vodećim simptomom vertigo, ali rezultati su bili bitno lošiji. 

Sa strane liječnika specijaliste fizikalne medicine i rehabilitacije potrebno je isključiti  infektološke, imunološke, traumatske, vaskularne, psihičke te lijekovima uzrokovane poremećaje što je od presudne je važnosti. Tehnike se zasnivaju na ponavljanju zahvata koji su izvorno bili samo testovi dijagnostike vertiga. Spoznaja da njihova repetitivna tehnika vodi ka smanjenju tegoba ponekad i nakon jednokratne seanse njihovoj kompletnoj rezoluciji.

Domobranska 25, Zagreb

Dogovorite termin

Dogovorite termin

01 3737 333

Pošaljite upit

Pošaljite upit

info@faktorzdravlje.com

Poliklinika Faktor Zdravlje
Kontakt