Centralni živčani sustav – mozak

Posljedice moždanog udara, traumatskih oštećenja mozga, autoimunih (npr. multipla skleroza) i neurodegenerativnih (npr. Parkinsonova bolest) bolesti mozga, postoperativnih stanja nakon operacija tumora na mozgu, infekcija centralnog živčanog sustava (npr. borelioza), toksičnog djelovanja alkohola i zloupotrebe narkotika mogu oštetiti osjetljivo i nježno tkivo mozga te uzrokovati teške deficite koji, i kada prestane noksa koja ju je izazvala, nerijetko ostavljaju trajne posljedice. Sposobnost mozga za regeneracijom vrlo je mala tako da se moramo osloniti na neuroplastičnost koja zahtijeva mnogo upornosti i truda, prije svega u vidu kineziterapije, s primarnim ciljem aktivacije neurona. Rehabilitacija nakon moždanog udara jedan je od najzahtjevnijih rehabilitacijskih procesa i svakako bi trebalo, ako je to ikako moguće, izbjeći da se tako ozbiljna i kompleksna procedura odvija kod kuće, uz pomoć ukućana. Neurorehabilitacija je proces oporavka nakon oštećenja CNS-a (centralnog živčanog sustava) i PŽS-a (periferni živčani sustav) koji zahtijeva redovitu sveobuhvatnu rehabilitaciju uz kontinuiran nadzor stručne osobe u kontroliranim uvjetima.
Vertigo (vrtoglavica) je lažni osjećaj pokreta udružen s teškoćama balansa i hoda. Simptomi mogu biti akutni, kronični te epizodični, praćeni mučninom i povraćanjem. Uzroci mogu biti periferni ( otogeni ) i centralni.
Rano prepoznavanje i intervencija bili su i još uvijek jesu od ključne važnosti kako bi se smanjile izravne posljedice moždanog udara, a rješenje može biti medikamentozna terapija ili pak intervencija na krvnim žilama mozga.
Udarci u glavu koje slučajno zadobijemo kada udarimo u niski strop, nadvratnik ili kada prilikom prometnih nesreća udarimo glavom o volan ili vrata ne ostavljaju nikakve vidljive vanjske ozljede, dok su puno opasnije
Najčešća autoimuna bolest centralnog živčanog sustava je multipla skleroza koju još nazivamo i deseminirajući encefalomijelitis. Autoimune bolesti koje mogu zahvatiti centralni živčani sustav (CNS) su mnogobrojne.
Otežan i usporen pokret te trešnju uz karakterističan stav i držanje tijela te karakteristike nazivamo još rigor , tremor i bradikinezija. Tipične kliničke manifestacije koje su vidljive u držanju tijela i prilikom hoda, redukcijom i usporavanje vidljivih pokreta, rigiditetom te u mirovanju prisutnim tremorom.
Sinonimi su bolest motornog neurona, miotrofična lateralna skelroza, Lou Gehingova bolest. Bolest se pojavljuje sporadično rijetko je obiteljska pojavljivanje. Od genetskih poremećaja nađen je defekt u bakar/cink superoksid dismutazi.
Također poznat kao akutni ascendentni poliradikulitis ili Landry-Guillain-Barreov sindrom. Ovaj sindrom može imagti puno uzroka i okidača od infektivnih virusnih ili bakterijskih do nepoznatih s dominantom ulogom imunološkog odgovora organizma.
Nekada česta bolest se poradi migracije necijepljenog stanovništva. Slabije procijepljenosti može ponovno javiti. U fizijatrijskoj praksi kod nas dominiraju slučajevi kroje ere cijepljena, razvijeni sustavi javnog zdravstva sveli su ovu bolesti na gotovo rano nula prije svega profilakstičkim cijepljenjem.