Neurološka rehabilitacija
Neurorehabilitacija je ponovno uspostavljanje funkcije neurološkog sustava nakon oštećenja. Uključuje restituciju neurološkog, ali i drugih organskih sustava, ponajprije mišićno-koštanog sustava. Neurorehabilitacija je kompleksna medicinska disciplina koja ujedinjuje niz medicinskih struka kao što su fizijatrija, neurologija, neurokirurgija, intenzivna medicina i mnoge druge, na koje se mogu nadovezati i pomoćne medicinske struke poput fizioterapije, radne i okupacijske terapije, sestrinske njege, robotike, ali i nezdravstvena okolina (npr. obitelj), te radna i socijalna sredina. Oštećenja koja zahvaćaju centralni i periferni živčani sustav uzročno-posljedično mogu imati različitu patogenezu (vaskularnu, metaboličku, traumatsku, genetsku ili neurodegenerativnu prirodu bolesti).
Neurorehabilitacija djece i odraslih omogućuje povratak osobe u redovite životne aktivnosti nakon disfunkcije neurološkog sustava. Bolesti koje mogu zahvatiti centralni, ali i periferni živčani sustav uzročno su vrlo diferentne, a za posljedicu imaju nemogućnost funkcioniranja neurološkog sustava i svega onoga što centralni živčani sustav nadzire. Brojne neurološke bolesti oduvijek su bile izazov za liječnika. Neurološki sustav sastoji se od struktura centralnog i perifernog živčanog sustava. Centralne strukture su mozak, mali mozak i u širem smislu leđna moždina, dok periferni sustav čine živci koji izlaze iz leđne moždine te završavaju na tkivima (organi prsne i trbušne šupljine, mišići, tetive i koža).
Razne bolesti i stanja mogu zahvatiti živčani sustav; od neurodegenerativnih (Parkinsonova bolest, demencije i dr.) i vaskularnih bolesti (vaskulitis, ateroskleroza, krvarenje, cerebrovaskularni inzult), preko autoimunih bolesti živčanog sustava (multipla skleroza) i bolesti živčanih korijenova (radikularni sindromi, diskoradikularni konflikt, tumori živčanih ovojnica, periferna oštećenja živaca), do malignih bolesti mozga, moždanih ovojnica i drugih neuroloških struktura. Neurorehabilitacija uz pomoć novih znanja, lijekova i tehnologije svakim danom ostvaruje golemi napredak u liječenju neuroloških bolesnika.
Posljedice moždanog udara, traumatskih oštećenja mozga, autoimunih i neurodegenerativnih bolesti mozga, postoperativnih stanja nakon operacija tumora na mozgu, infekcija centralnog živčanog sustava, toksičnog djelovanja alkohola i zloupotrebe narkotika mogu oštetiti osjetljivo i nježno tkivo mozga te uzrokovati teške deficite.
Kralježnica moždina i kralježnica sačinjavaju središnji živčani sustav s mozgom kako razvojno, tako i funkcionalno jer povezuje mozak s perifernim živcima dok se tegobe i bolesti koje zahvaćajući prenose i manifestiraju prije svega periferno.
Niz je sindromima koje karakterizira oštećenje živčanih korjenova i perifernih živaca pa to nazivano poliradikulopatija i polineuropatija. Razlikuju se po vremenu nastanka.
Polineuropatije su stanja koja zahvaćaju periferne živce najčešće višestruko, ali i pojedinačno onda to nazivamo mononeuropatija. Kliničkim tokom i prezentacijom dominira simetrična distribucija i spora progresija.
Velika skupina mišićnih bolesti čija je dijagnostika vrlo složena i često uključuje više medicinskih disciplina, liječenje je izazovno i za veliki dio okrenuto budućnosti.
