Specijalna reumatološka rehabilitacija
Rehabilitacija reumatskih pacijenata također je specifična u odnosu na bolest, i stadij bolesti. Razne reumatske bolesti imaju kliničku sliku i tipična mjesta koja zahvaćaju. Dobra dijagnoza i naravno prognoza tijeka bolesti nužna je kako bi reumatolog i fizijatar integriranim pristupom u medicini svim dostupnim načinima liječenja omogućio pacijentu izlječenje odnosno remisiju bolesti što označava dobru kontrolu bolesti bez simptoma i znakova bolesti, ako klinički, radiološki i laboratorijski.
Specijalni zahtjevi kod raznih upalnih reumatskih bolesti trebaju biti vrlo pomno razmotreni i blagi su prelazi između njih. Navedeno treba shvatiti kao preporuku ne kao dogmu. Reumatoidni artritis odnosno rehabilitacija pacijenta s artritisom uključuje i nefarmakološko liječenje, fizikalnu i radnu terapiju koje imaju komplementarnu ulogu uz lijekove u liječenju upalnih reumatskih bolesti odnosno artritisa. Terapijsko vježbanje ima za cilj unaprijediti odnosno poboljšati opseg pokreta, aerobne kapacitete i mišićnu snagu. Odabir rehabilitacijskih tehnika zahtjeva od fizijatra i reumatologa dobru suradnju s fizioterapeutom, radnim terapeutom i kineziologom dobru koordinaciju. Specifičnosti i ciljevi koji se traže kod raznih upalnih reumatskih bolesti su:
Reumatoidni artritis – regularno vježbanje povećava funkcionalnu razinu, izdržljivost, mišićno snagu, aktivnosti dnevnog života i mobilitet. Izometričke vježbe se provode kod aktivnog upalnog procesa. Pacijenti s reumatoidnim artritisom osobito dobro reagiraju na vježbe se malo ponavljanja niskom razinom otpora kod izotoničkih tih vježbi. Pacijenti s reumatoidnim artritisom potiču se da izmjenjuju program vježbi se periodima odmora ( kratki odmor) radi štednje energije.
Ankilozirajući spondilitis / ankilozantni spondilitis – program vježbanja uključuje ekstenziju kralježnice odnosno vježbe ekstenzora kralježnice, vježbe ekstenzora kuka i ramena prije svega opseg pokrata manje snage. Plivanje je odlična alternativa vježbanju u dvorani.
Polimiozitis / dermatomiozitis – potrebno je svakodnevno provoditi vježbe opsega pokreta kako bi se prevenirale kontrakture. Vježbe snage u akutnoj fazi -fazi inflamacije je potrebno izbjegavati dok bolest nije pod kontrolom.
Miopatija / miopatija inducirana glukokortikoidima – vježbe protiv otpora koliko je moguće mogu usporiti mišićnu atrofiju ali je ne mogu spriječiti. Sistemska skleroza – vježbe opsega pšokerat kako bi se smanjile kontrakture eventualno uz primjenu ortoza. Terapijski modaliteti kao što su tople kupke, parafinski oblozi, povećavaju pokretljivost zglobova, smanjuju ukočenost, poboljšavaju kožne manifestacije.
Fibromialgija – vježbe prije svega aerobno uz vježbe snaženja, povećavanje aerobnog kapaciteta smanjuje tegobe kod fibromialgije.
Terapijski modaliteti, akupunktura i psihoterapija su svakako dobrodošli. Psihoterapija uključuje kognitivno bihevioralnu terapiju, vježba pažnje i usredotočivanja, sve u sklopu mentalnog treninga. Kompleksi regionalni bolni sindrom / Sudekova distrofija / refleksa simpatička distrofija – Pasivne i aktivne vježbe opsega pokera moraju biti dio svakog programa. Postepeno pojačavanje opterećenja kako bi se opteretila zahvaćena regija. Biofeedback, kontrola vježbanja u ogledalu, motorička imaginacija korisne su u liječenju kompleksnog regionalnog bolnog sindroma / Sudekove distrofije. Terapijski modaliteti i vježbanje potrebni su kako bi se provela desenzitizacija.
U sklopu programa desenzitizacije koriste se kontrastne kupke, TENS, masaža. Sistemski eritematozni lupus – redovito i programirano vježbanje pomaže u smanjenju tegoba umora i pomaže kako bi se unaprijedilo tjelesno i duševno zdravlje. Fizijatar i reumatolog prepisat će vam program vježbanja i odlučiti što je najbolje za va. Nestručno vježbanje bez kontrole liječnika specijaliste može vam škoditi.
