Degenerativne bolesti kralježnice

Hernija diska

Hernija intervertebralnog diska nastaje prodorom mekane jezgre (nucleus pulposusa) kroz oštećeni fibrozni prsten (anulus fibrosus). Najčešća je u segmentima slabinskim L4–L5 i L5–S1 te vratnim segmentima C5–C6 i C6–C7, ali i u drugima. Prema opsegu razlikujemo ispupčenje, protruziju, ekstruziju i sekvestraciju, a klinička slika ovisi o odnosu hernije prema živčanom korijenu kako u mehaničkom tako i u biološkom smislu.

Liječnik kliničkim pregledom procjenjuje radikularni sindrom i motorički deficit te indicira dijagnostičke pretrage kako konvencionalni rendgen tako i magnetsku rezonanciju. Liječenje je u velikoj većini slučajeva konzervativno: analgetici i nesteroidni antireumatici, po potrebi kratkotrajno kortikosteroidi, epiduralna ili periradikularna blokada, a zatim individualni program rehabilitacije. Progresivan motorički deficit i sindrom kaude ekvine hitne su indikacije za kirurško liječenje.

Išijas (lumboishialgija)

Lumboishialgija je bol iz slabinske kralježnice koja se širi niz stražnju ili bočnu stranu noge, u području koje inervira korijen L5 ili S1. Najčešći uzrok je hernija diska, a zatim foraminalna i lateralna stenoza.

Liječnik razlikuje radikularnu bol od pseudoradikularne, koja potječe iz fasetnih zglobova, sakroilijakalnog zgloba ili piriformis mišića, te od boli iz kuka. Pritom se oslanja na test podizanja ispružene noge (Lasègue), neurološki status te po potrebi MR i elektromioneurografiju (EMNG). Liječenje obuhvaća farmakoterapiju, blokadu i rehabilitaciju od rasterećenja i neuromobilizacije do stabilizacije trupa.

Cervikalna radikulopatija (cervikobrahijalgija)

Cervikalna radikulopatija je kompresija ili nadražaj vratnih korijena najčešće zbog hernije diska ili foraminalne stenoze uz unkovertebralnu artrozu. Klinički se očituje radikularnom boli u ruci, parestezijama, motoričkim deficitom i oslabljenim refleksima.

Dijagnoza se temelji na neurološkom statusu, Spurlingovu testu i MR-u, a kod motoričkog deficita i na EMNG-u. Liječnik provodi farmakološko liječenje, periradikularnu blokadu i program rehabilitacije te prati motorički deficit kao moguću indikaciju za operaciju.

Cervikalna spondilotska mijelopatija

Cervikalna mijelopatija je kompresija kralježnične moždine zbog degenerativne stenoze vratnog kanala, hipertrofije žutog ligamenta ili osifikacije stražnjeg longitudinalnog ligamenta. Očituje se nespretnošću šaka, poremećajem hoda, spasticitetom, hiperrefleksijom te pozitivnim Hoffmannovim i Babinskijevim znakom.

Dijagnoza se potvrđuje MR-om, a težina se procjenjuje mJOA ljestvicom. Bolest je progresivna, pa su manipulacije vratne kralježnice kontraindicirane. Liječnik procjenjuje potrebu za kirurškom dekompresijom i vodi rehabilitaciju hoda, ravnoteže i fine motorike prije i nakon zahvata.

Stenoza spinalnog kanala

Stenoza je suženje centralnog kanala, lateralnih recesusa ili intervertebralnih otvora zbog hipertrofije fasetnih zglobova i žutog ligamenta, protruzije diska ili spondilolisteze. Tipičan simptom je neurogena klaudikacija: bol, trnci i slabost nogu pri hodu i stajanju, koji popuštaju pri sjedenju ili pretklonu.

Liječnik neurogenu klaudikaciju razlikuje od vaskularne, pregledom pulseva i po potrebi mjerenjem gležanjsko-brahijalnog indeksa, te dijagnozu potvrđuje MR-om. Liječenje obuhvaća fleksijski program vježbi, aerobni trening na sobnom biciklu, lijekove za neuropatsku bol i epiduralne blokade. Kod progresije neurološkog deficita bolesnik se upućuje na kiruršku dekompresiju.

Osteohondroza

Degenerativna bolest intervertebralnog diska s dehidracijom, gubitkom visine i promjenama pokrovnih ploča kralješaka (Modicove promjene). Liječnik procjenjuje u kojoj mjeri promjene na snimci objašnjavaju tegobe, jer su česte i kod osoba bez boli.

Spondiloza i faset sindrom

Degenerativne promjene tijela kralješaka i artroza fasetnih zglobova, s boli koja se pojačava pri ekstenziji i dugom stajanju. Dijagnozu može potvrditi dijagnostička blokada fasetnog zgloba, a liječi se vježbama, fizikalnim postupcima i blokadama.

Spondilolisteza

Pomak kralješka prema naprijed u odnosu na kralježak ispod, degenerativni (najčešće L4–L5) ili istmički (najčešće L5–S1). Liječnik procjenjuje stupanj pomaka i stabilnost na funkcionalnim snimkama, a rehabilitacija se temelji na stabilizaciji dubokih mišića trupa.

Degenerativna skolioza odraslih

Deformacija s Cobbovim kutom većim od 10°, nastala asimetričnom degeneracijom diskova i fasetnih zglobova, često uz lateralnu listezu i stenozu. Dijagnostika obuhvaća RTG cijele kralježnice u stojećem položaju, MR i denzitometriju, a liječenje analgeziju, blokade i stabilizacijski program uz praćenje progresije.