Gripa – postinfektivne tegobe – sindrom umora nakon gripe
Što poslije gripe?
Umor, malaksalost, nedostatak snage, zaduha, slabija tolerancija napora, znojenje, bolovi u mišićima i zglobovima, ponekad otekline zglobova, neurološki simptomi kao što su glavobolje, trnci, slabost mišića mogu pratiti i slijediti infekciju virusom gripe (influence) ali i druge virusne i bakterijske bolesti. Dr. Šime Mijić fizijatar – reumatolog iz Poliklinike Faktor Zdravlje detaljno je objasnio što se sve može dogoditi i kako možemo pomoći kad akutni simptomi gripe prestanu, a mi i dalje imamo tegobe.
Fizikalne terapije često su najbolji način povratka redovitim aktivnostima, javite se svome fizijatru ili reumatologu kako bi isključio ili potvrdio ostale bolesti kao što su reumatoidni artritis, polimialgija reumatika, te reaktivni artritis koji je čest nakon infekcija.
Tijekom influence – gripe ali i ostalih infektivnih virusnih i bakterijskih bolesti, bol u zglobovima i mišićima, te umor i slabost su simptomi koji nas upućuju na ozbiljnost stanja. Kada tom pridodamo ostale simptome i znakove kao što su kašalj, temperatura, nedostatak apetita i osip, liječnik bi morao pomno pregledati osobu, kako radi tih tegoba ne bi došlo do pogoršanja zdravlja.
Sastavni dio gripe su tegobe lokomotornog sustava osobito bolnost donjeg dijela leđa i nogu, u mirovanju ali i prilikom pokreta. Svaki veći napor osobito tijekom povišene temperature pacijentu pričinjava problem.
Zanimljivo je da kada prestanu akutni simptomi i temperature, kada se kašalj smiri dio simptoma sa strane lokomotornog sustava može perzistirati u vidu umora, gubitka snage, potrebe za više odmora, nedostatka agilnosti i volje za aktivnostima. Dobro su nam poznati postbakterijski artritisi, kao što su reumatska vrućica, gdje imamo bolni migrirajući artritis koji je praćen oteklinom zgloba, crvenilom i toplinom.
Infektivni, postinfektivni artritis bilo bakterijski ili virusni prezentiraju se često kao tranzitorni sinovitis (prolazna oteklina zgloba i zglobne ovojnice). Uz gripu postinfektivni artritisi česti su kod rubeole, parvovirusa B19, hepatitisa B.
Postoji genetska predispozicija za reaktivne artritise osobito bakterijske koja je povezana s glavnim sustavom tkivne kompatibilnosti odnosno humanim leukocitnim antigenom HLA B27, ali i drugim genima i antigenima. T limfociti reagiraju s antigenom i produciraju imunološku reakciju. Rijetko se izoliraju virusne čestice odnosno dio DNA, češće ne možemo identificirati u sinovijalnoj (zglobnoj) tekućini što podupire hipotezu o stanično posredovanoj imunološkoj reakciji. Molekularna mimikrija se zasniva na interakciji mikrobnog antigena i proteina organizma uz stimulaciju i Th2 posredovanog autoimunog odgovora. Citokini koje produciraju Th2 uključeni su u zglobno oštećenje.
Patogeneza postvirusnog artritisa je mnogo kompleksnija pošto često ne zadovoljava klasičnu definiciju reaktivnih artritisa. Ponekad izoliramo virus ili njegove dijelove kod rubeole, varičele zoster, herpesa simpleksa, CMV-a, adenovirusa u aficiranom tkivu. Zanimljivo je da postinfekcijski artritisi češće zahvaćaju donje ekstremitete (gležnjeve, koljena) i to asimetrično. Česte su neurološke manifestacije poliradikuloneuritis (Guillain-Barréov sindrom), pareza facijalisa, encefalitis). Postinfektivno se može razviti i multipla skleroza ili se mogu pogoršati niz reumatoloških i neuroloških bolesti.
Vrtoglavica je često posljedica virusne upale vestibularnog živca, praćene gubitkom ravnoteže, nesvjesticom u mirovanju ali i prilikom pokreta.
Mišićne tegobe odnosno upalu nazivamo miozitis, praćene su povišenim reaktantima upale (CRP, SE) i povišenim razinama mišićnih enzima kao što su CPK, LDH i aldolaza.
Lajmska bolest odnosno infekcija borelijom (Borrelia burgdorferi) je također primjer bakterijskog artritisa čestog u našim krajevima te može zahvatiti mozak, kožu i zglobove.
Postinfektivne artritise karakterizira
-asimetrični artritis 2-5 zglobova osobito na donjim ekstremitetima, praćeni entezitisom (upala spoja tetive za kost) i daktilitisom (difuzna oteklina prsta).
-nedavna infekcija u anamnezi
-s ili bez slobodnog intervala nakon infekcije obično (2-4 tjedna)
Postinfektivni sindrom koji uključuje bolove u zglobovima i mišićima zahtijeva pomnu evaluaciju infektologa, reumatologa, fizijatra. Stanje zahtijeva pomnu kliničku i laboratorijsku evaluaciju radi točne dijagnoze, adekvatnog liječenja i prognoze. Postinfektivni artritis ima dobar ishod i prognozu uz simptomatsko liječenje, oporavak je obično nakon nekoliko tjedana (obično oko 6 tjedana). Rijetko zahtijeva diferentnu terapiju npr. glukokortikoidima ili bolest modificirajućim lijekovima.
-isključivanje drugih uzroka kao što su septički artritis, spondiloartropatije odnosno spondiloartritisi, juvenilni artritis, sistemski lupus.
