Lakat

Lakat ima vrlo složenu anatomiju i funkciju. Sastoji se od spoja humerusa, radiusa i ulne. Lakat je izložen traumama, ali i nizu drugih bolesti i stanja. Najčešći su sindromi prenaprezanja, tzv. teniski (lateralni epikondilitis) i golferski (medijalni epikondilitis) lakat koji mogu nastati ponajprije uslijed intenzivnih sportskih aktivnosti, u fizičkih radnika, kod rada s računalom, a zanimljivo je da ga često imaju i kirurzi i stomatolozi. Metaboličke bolesti kao što su šećerna bolest i giht mogu zahvatiti lakat i okolne strukture te nastaju burzitis i artritis. Autoimune upalne bolesti kao što su reumatoidni artritis (RA) i psorijatični artritis, osim ostalih zglobova u tijelu, mogu zahvatiti i lakat pritom smanjujući kretnje u laktu i razarajući zglobne strukture, a kod RA se razvijaju i reumatoidni čvorići.

Posljedice traume mogu biti razne; od smanjenja pokreta, dislokacije i subluksacije do frakture (olekranona, glavice radijusa). Kao posljedica traume, ali i idiopatski nastaju osificirajući miozitis, heterotopične osifikacije i osteohondritis disekans.

Rehabilitacija lakta zahtijeva relativno kraću imobilizaciju u odnosu na ostale zglobove zbog velike sklonosti kontrakturama. Bitna je pomna analiza neke od dijagnostičkih snimki (RTG, UZV). Normalne kretnje u laktu trebale bi biti bezbolne, u punom opsegu pokreta i s mogućnošću opterećenja. Ekstenzija i fleksija u rasponu od 0/140 stupnjeva, a supinacija i pronacija 90/80 stupnjeva. Normalan lakat odstoji od tijela kako bi mogao nositi teret, iako to varira od osobe do osobe. Osim ligamenata i tetiva, kroz i oko lakta prolazi i niz krvnih žila i živaca od čega je nervus ulnaris najizloženiji traumi u tom području.