Rehabilitacija koljena u sportu
Koljenski zglob i koljenska regija poradi izloženosti i složenosti svojih struktura čak i kod suptilnih i minornih trauma mogu biti zahvaćeni ozbiljnim ozljedama. Osteohondralne ozljede dakle združene ozljede koštanih i hrskavičnih struktura česte su zbog osobite zastupljenosti hrskavičnih struktura u samom koljenu kako na zglobnim površinama tako i unutar samog zgloba gdje hrskavične strukture menisci kao polumjesečaste tvorbe daju dodatnu sukladnost koštanim zglobnim tijelima.
Prijelomi i dislokacije ivera (patele) posljedica su direktne traume; uz standardnu dijagnostiku ponekad su potrebne posebne tehnike i projekcije. Patela bipartita je razvojna anomalija te je važno ne zamijeniti je s pravom frakturom. Suprakondilarne frakture femura također ubrajamo u frakture područja koljena zbog uske anatomske i funkcionalne povezanosti. Sukladno tome i prijelomi proksimalnog dijela tibije ubrajaju se u isti sklop. Prijelom odnosno denivelacija platoa tibije vrlo je česta impresijska fraktura. Traume u području koljena zahtijevaju žurnu rehabilitaciju. Komplikacije nakon traume su česte pa su tako rane komplikacije u smislu otežane vaskularne opskrbe, infekcije kako kod otvorenih tako i kod zatvorenih ozljeda. U kasnije komplikacije prijeloma koljena uz infekcije, treba aktivno tragati za mogućim nezarastanjem, nespajanjem i sekundarnim osteoartritisom. Traume koštanih, hrskavičnih i ligamentarnih struktura su ponekad toliko tipične da postoji biomehanički obrazac.
Ozljede i degeneracije meniska prezentiraju se bolovima, zvučnim fenomenima, nestabilnošću ili redukcijom odnosno blokiranjem pokreta. Liječenje zahtijeva dijagnostičku obradu i sukladno tome odluku o tipu liječenja. Ozljede mogu biti centralne i periferne. Periferne ozljede imaju mogućnost djelomičnog spontanog cijeljenja. Konzervativno i operativno liječenje se isprepliću kako bi se postigao što bolji oporavak. Predoperativna i postoperativna rehabilitacija adaptira se sukladno kliničkom statusu i kliničkom napretku osobe. Prednji i stražnji križni ligament te medijalni i lateralni ligament dodatno ojačavaju zglobnu čahuru i pridonose stabilnosti koljenskog zgloba. Njihova ozljeda znatno destabilizira koljeno, od čega bih izdvojio ozljedu prednjeg križnog ligamenta koja udružena s ozljedom medijalnog meniska obično njegovog stražnjeg roga uz ozljedu medijalnog kolateralnog ligamenta što nazivamo trijasom. Takav se trijas u literaturi naziva i O’Donoghue-va trijada, dok je kod nas poznat kao skijaški trijas iako se događa i u drugim sportovima npr. nogometu. Ozljede tetive kvadricepsa ili ligamenta patele te iliotibijalnog traktusa često zahtijevaju uz konzervativno liječenje i operativne zahvate. Ostatci sinovijalnih embrionalnih struktura koje nazivamo plike (nabori) mogu biti asimptomatski ali i značajno simptomatski. Suprapatelarna, mediopatelarna i infrapatelarna plika mogu biti zahvaćene kroničnom upalom, a dio tegoba se preklapa sa slobodnim zglobnim tijelima, ozljedama meniska, entezopatijama, juvenilnim osteohondrozama, nestabilnošću patele i dr. Zbog toga je važan pregled i adekvatno liječenje.
Patologija prednjeg, medijalnog i lateralnog segmenta koljena odnosno kompartmenta koja se prezentira općim i često nespecifičnim simptomima kao što su bolnost, oteklina i poremećaj funkcije. Evaluacija anatomskih odnosa i procjena fizioloških i suprafizioloških opterećenja kako bi se liječenje usmjerilo ciljanoj patologiji. Prednja koljenska bolnost često je posljedica hondromalacije patele koja se uz adekvatan konzervativni tretman dobro kompenzira i kontrolira. Slobodna zglobna tijela i osteohondritis disekans daljnja su značajna patologija koljena koja može maskirati ili biti maskirana drugim potencijalno diferencijalno dijagnostičkim razlozima. Osteonekroza je posljedica poremećaja vaskularne opskrbe. Artropatije su bolesti zglobova koje mogu biti upalne, metaboličke i degenerativne bilo primarne bilo sekundarne. Neoplazme koljena nisu rijetkost. Pomni pregled, dijagnostička obrada i evaluacija potrebna je kako bi se isključila takva vrsta patologije. Sindromi prenaprezanja struktura koljena kao što su iliotibijalni traktus, rupture mišića, entezitisi i entezopatije vrška ili baze patele te tuberositasa na tibiji zastupljeni su u velikog broja sportaša i rekreativaca.
