Fibrilacija atrija
Fibrilacija atrija najčešća je klinički značajna aritmija i nastaje kada pretklijetke rade vrlo brzo i nepravilno, što dovodi do nepravilnog i često ubrzanog rada srca. Umjesto urednog, sinkroniziranog stezanja, atriji ‘trepere’, što stvara uvjete za usporen i vrtložan protok krvi te može pogodovati stvaranju krvnih ugrušaka. Stoga fibrilacija atrija nije opasna samo zbog neugodnih simptoma, nego i zbog povećanog rizika od moždanog udara.
Najčešći simptomi uključuju lupanje i preskakanje srca, zaduhu, slabiju toleranciju napora, umor, osjećaj slabosti ili nelagodu u prsima. Kod nekih bolesnika fibrilacija atrija može biti potpuno asimptomatska i otkrije se slučajno, primjerice tijekom EKG-a, Holtera ili rutinskog pregleda.
Fibrilacija atrija može nastati zbog različitih uzroka. Najčešći čimbenici uključuju arterijsku hipertenziju, bolesti srčanih zalistaka, koronarnu bolest, zatajivanje srca, bolesti štitnjače, pretilost i apneju u snu. Kod starijih osoba fibrilacija atrija često nastaje i zbog promjena na srcu povezanih sa starenjem, ponajprije zbog zamjene normalnog tkiva srčanog mišića u pretklijetkama vezivnim tkivom, čime se remeti uredno provođenje električnih impulsa.
Dijagnoza se najčešće postavlja EKG-om, a kod povremenih tegoba potrebno je dugotrajnije praćenje srčanog ritma, najčešće Holter EKG-om. Nakon potvrde dijagnoze procjenjuje se rizik od moždanog udara kako bi se odlučilo o potrebi uvođenja antikoagulantne terapije (lijekova za sprječavanje zgrušavanja krvi).
Liječenje fibrilacije atrija prilagođava se svakom pacijentu. Može uključivati lijekove koji usporavaju srčanu frekvencije, antiaritmike koji pridonose održavanju normalnog ritma, električnu kardioverziju, katetersku ablaciju te reguliranje čimbenika rizika i liječenje pridruženih bolesti kao što su arterijska hipertenzija, pretilost, apneja u snu i bolesti štitnjače. Važan dio liječenja odnosi se na pravilnu procjenu potrebe za antikoagulacijom kako bi se smanjio rizik od moždanog udara.
Iako je fibrilacija atrija kronična bolest, uz pravodobnu dijagnozu i odgovarajuće liječenje većina pacijenata može voditi normalan i aktivan život. Individualno prilagođen terapijski pristup ključan je za kontrolu simptoma, sprječavanje komplikacija i očuvanje kvalitete života.
