Pulsna oksimetrija – mjerenje zasićenosti krvi kisikom i nadzor pulsa
Mjerenje razine kisika u krvi i kontrola otkucaja srca (pulsa) standard je u nadzoru stanja pacijenta tijekom bolesti i oporavka, kao i zdrave osobe. Tijekom pregleda i testiranja napora te poboljšanja sportske izvedbe ili rekreativne aktivnosti praćenje saturacije krvi uz nadzor pulsa i srčanog ritma pomaže u rehabilitacijskoj medicini da se optimalno programira i modulira proces oporavka uz poboljšanje sigurnosnih parametara. Pulsna oksimetrija uz mjerenje arterijskog krvnog tlaka, spirometriju, elektrokardiogram, mjerenje 24-satnog EKG-a i tlaka po Holteru postaju sastavnica rada ne samo kardiologa nego i fizijatra, medicine rada, obiteljskog liječnika, ali i drugih specijalnosti.
Srčana akcija i njezin ritam ključni su za zdrav kardiovaskularan sustav. Kontrakcija i relaksacija srčanog mišića tijekom sistole i dijastole prenose se mehaničkim (preko stijenke krvnih žila), ali i krvnim putem (preko aorte i njezinih grana) sve do okrajina, odnosno sve do vršaka prstiju. Na ležištu nokta senzor pulsnog oksimetra može registrirati pulsne valove, ali i zasićenost krvi kisikom.
Kod niza bolesti poremećena je oksigenacija, odnosno zasićenost krvi kisikom što predstavlja ograničavajući faktor u provedbi rehabilitacijskog procesa koji se mora prilagoditi, posebice kada je riječ o postoperativnoj rehabilitaciji i/ili tjelesno slabo aktivnim ili slabo utreniranim osobama koje se žele vratiti treningu i pojačanim dnevnim naporima. Srčani i dišni sustav usko su povezani stoga nije slučajno da ih se jednom riječju naziva kardiopulmonalni ili srčano-plućni sustav. Svaka aktivnost ili neaktivnost našeg mišićno-koštanog sustava možda najveći utjecaj ima na spomenuti sustav.
Tijekom rehabilitacije kardioloških bolesnika nakon infarkta miokarda, ugrađenih premosnica ili vaskularnih implantata, ali i svih starijih koji imaju srčanu aritmiju (najčešće fibrilaciju atrija, ali i druge poremećaje srčanog ritma) moramo koristiti monitoring putem opservacije, kliničkog pregleda ili instrumentalno. Također, pacijenti koji imaju kroničnu opstruktivnu bolest pluća, astmu, emfizem ili alergijske plućne bolesti imaju smanjenu oksigenaciju krvi poradi čega tijekom rehabilitacijskog procesa fizijatar mora i može pratiti njegovo zdravstveno stanje kako bi modulirao i modificirao kineziterapijski postupak, odnosno program vježbanja, kako aerobnog tako i anaerobnog tipa. Fizijatar na osnovi kliničkog pregleda može indicirati i druge pretrage, u suradnji s ostalim kliničkim granama (osobito kardiologom). Monitoring kardiorespiratornih bolesnika, ali i bolesnika nakon koštano-mišićne traume ili artritisa potreban je jer je riječ o bolesnicima koji su ugroženi zbog kardiovaskularnih zbivanja. Tome u prilog idu i nedavne studije koje ukazuju na ubrzani proces krvožilnog starenja kod svih pacijenata s upalnim reumatskim bolestima te povećanoj stopi svih kardiovaskularnih i cerebrovaskularnih zbivanja, a osobito infarkta miokarda, ateroskleroze, moždane kapi, degeneracije provodnog sustava srca i neurodegenerativnih promjena.
Drevna kineska medicina posebnu pažnju pridaje analizi pulsacija krvnih žila, kao i zapadna tradicija. Novije tehnologije nam olakšavaju provedbu te analize, ali ništa ne može zamijeniti liječnički pregled na kojem doktor dobije niz podataka o psihofizičkom stanju osobe. Tijekom medicinske edukacije liječnika pitanju pulsa se posvećuje posebna pažnja jer se na taj način doznaje mnogo informacija o kliničkom stanju osobe. Puls odrasle osobe obično je na 60-80 otkucaja u jednoj minuti. Usporen srčani ritam naziva se bradikardija, ubrzan srčani ritam je tahikardija, nepravilan srčani ritam zove se aritmija, a povremene nepravilnosti koje se uoče na pregledu ne moraju nužno imati i patološko podrijetlo. Samo mdulacijom disanja možemo postići promjenu u srčanom ritmu.
Puls je usklađen s radom srca i perifernim arterijama. Obično se mjeri na način da broj otkucaja koji dobijemo nakon 15 sekundi pomnožimo s 4 te tako na brz i efikasan način provjerimo frekvenciju srca. Za neku detaljniju evaluaciju pulsa potrebna je duža analiza, što se i provodi kod sumnje na aritmiju, aterosklerozu, slabiju prokrvljenost ili začepljenost krvnih žila.
