Pon. - Pet. 08:00 - 20:00
  Dogovorite termin : 01 37 37 333 099 37 37 333

All Posts in Category: Rehabilitacija

Distorzija gležnja

Klasifikacija uganuća gležnja najčešće se odnosi na razinu oštećenja ligamenta, ali postoje i druge klasifikacije. Klinička klasifikacija je sljedeća:
1. Minimalna ozljeda- istegnuće ligamenta koje ne rezultira pomakom u stres testu
2. Parcijalna djelomična ruptura ligamenta koja rezultira minimalnim pomakom u stres testu
3. Kompletna ruptura jednog ili više ligamenata koja rezultira translacijskim pomakom prilikom stres testa

Testove koji se provode od strane liječnika specijaliste su test talarnog nagiba i test prednje ladice, kao i mnogi drugi.

Anatomija: Prednji talofibularni ligament (ATFL) je najčešće ozlijeđeni ligament kod uganuća distorzije gležnja. Slijedi ozljeda kalkaneofibularnog ligamenta (CFL) i naposljetku stražnji talofibularni ligament (PTFL). Zajedno ta tri ligamenta čine lateralni ligamentarni kompleks.

U akutnoj fazi treba koristiti RICE tehniku (odmor, hlađenje, kompresija i elevacija; eng. rest, ice, compression, elevation), a često se primjenjuju i analgetici, bilo lokalno bilo sistemski, kao i heparinski gelovi (lokalno). Kratkotrajna imobilizacija elastičnim zavojem ili kod težih oštećenja i ortoza, pa čak i gipsani povoj. Funkcionalni tretman uključuje ranu mobilizaciju gležnja čim je prije moguće. Vanjska potpora polutvrdim ortozama ili poveskama, elastične bandaže ili trake često su neophodne u procesu rehabilitacije.
Rana rehabilitacija uključuje vježbe jačanja struktura gležnja, ligamenata, mišića i zglobne čahure. Nastavlja se s vježbama propricepcije i koordinacije odnosno retreningom. Operativno liječenje je potrebno kod težih ozljeda koje uključuju ozljedu sindesmoze- interosealne membrane i osteohondralne lezije.

Oporavak od ozljede gležnja i evaluacija stanja:
Dugotrajna nelagoda i bolnost značajni su fenomeni koji upućuju na otežanu sanaciju i slabiji funkcionalni povratak aktivnostima. Ozlijeđena osoba obično navodi nestabilnost prilikom hoda ili pri manjim neravninama. Objektivni pokazatelji kao što su oteklina, nestabilnost prilikom liječničkog pregleda te ograničenje opsega pokreta zahtijevaju i dijagnostičku obradu ultrazvukom, RTG, CT i MRI. Funkcionalna mjerenja su potrebna prilikom povratka sportskim aktivnostima, trenažnom procesu ili natjecateljskoj razini. Pregled i procjena provode se svakih 2-4 tjedna kako bi se uočile eventualne komplikacije.
Povećani rizik za ponovnu ozljedu gležnja te ozljedu ligamenata imaju sportaši i osobe koje se bave visoko rizičnim sportovima kao što su košarka, odbojka ili nogomet. Osobe koje su imale ozljedu gležnja imaju pet i više puta veći rizik od ponovne ozljede. Postavljanje traka je manja pomoć koju ne treba zanemariti, ali ponekad ima i kontraefekt.
Prevencija ozljede gležnja i profilaktičke intervencije uključuju postavljanje vanjskog oslonca oko gležnja kao što su polutvrde ortoze, zračni jastuci te sportska obuća koja više učvršćuje gležanj, ali najznačajniji je funkcionalni trening na balansnim diskovima i drugim nestabilnim podlogama s ciljem da se poboljša koordinacija i povrati propriocepcija.

Opširnije

Stenoza spinalnog kanala

Spinalna stenoza/ Stenosis canalis spinalis
Žuti ligament / Ligamenta flava

Međukralježnički diskovi, žuti ligament i fasetni zglobovi kralježnice mogu suziti kralježnički kanal. Ligamenta flava nalazi se duž cijele kralježnice unutar spinalnog kanala. Normalna debljina ligamenta je 2-5 mm, a prilikom zadebljanja može doseći i 10 mm. Bogati su elastičnim vlaknima i pridonose fleksibilnosti kralježnice. Niz citokina kao što su TGF-B1 (transforming growth factor beta), CTGF(connective tissue growth factor), VEGF (vascular endothelial growth factor) imaju ulogu u promjeni elastina, kolagena i ekstracelularnog matriksa.

Opširnije

Gležanj i stopalo

Donji ekstremiteti sastoje se od natkoljenice, potkoljenice i stopala te zglobova kuka, koljena i gležnja. Funkcionalna i klinička anatomija uvijek je povezana, s naglaskom na gležnju i stopalu koje promatramo zajedno. Zglob gležnja sastoji od goljenične i lisne kosti (tibije i fibule) koje se uzglobljuju s kostima tarzusa, a to su kalkaneus i talus te niza malih kostiju stopala. Razvojne i stečene bolesti gležnja i stopala vrlo su česte, pogotovo spuštena stopala koja u biomehaničkom smislu utječu na cijeli organizam. Već u utrobi majke mogu nastati poremećaji kao što je pes eqvinovarus, a koji se tretira odmah po rođenju.

Opširnije

Koljeno

Koljeno je podložno nizu bolesti i ozljeda od najranije mladosti do duboke starosti. Najznačajnija je bolest osteoartritis kod koje dolazi do degradacije hrskavice, ali i promjena subhondralne kosti, sa suženjem zglobne pukotine i razvojem koštanih-osteofita.

Opširnije

Kuk

Zglob i regija kuka složena je anatomsko-funkcionalna struktura. Tegobe se mogu reflektirati u lumbalno područje, sakroilijakalni zglob, preponu, natkoljenicu i koljeno. Potreban je detaljan pregled liječnika i pomna dijagnostika. Zglobna tijela koja sudjeluju u formiranju zahtijevaju stabilnost i mobilnost dok mišićne, koštane, živčane i hrskavične strukture mogu biti zahvaćene raznim bolestima i traumama.

Opširnije

Lakat

Lakat ima vrlo složenu anatomiju i funkciju. Sastoji se od spoja humerusa, ulne i radijusa. Lakat je izložen traumama, ali i nizu drugih bolesti i stanja. Najčešći su sindromi prenaprezanja, tzv. teniski (lateralni epikondilitis) i golferski (medijalni epikondilitis) lakat koji mogu nastati ponajprije uslijed intenzivnih sportskih aktivnosti, u fizičkih radnika, kod rada s računalom, a zanimljivo je da ga često imaju i kirurzi i stomatolozi. Metaboličke bolesti kao što su šećerna bolest i giht mogu zahvatiti lakat i okolne strukture te nastaju burzitis i artritis. Autoimune upalne bolesti kao što su reumatoidni artritis i psorijatični artritis osim ostalih zglobova u tijelu mogu zahvatiti i lakat pritom smanjujući kretnje u laktu i razarajući zglobne strukture, a kod RA se razvijaju i reumatoidni čvorići.

Posljedice traume mogu biti razne- od smanjenja pokreta, dislokacije, subluksacije pa do frakture (olekranona, glavice radijusa). Kao posljedica traume, ali i idiopatski nastaju osificirajući miozitis, heterotopične osifikacije i osteohondritis disekans.

Rehabilitacija lakta zahtjeva relativno kraću imobilizaciju u odnosu na ostale zglobove zbog velike sklonosti kontrakturama. Bitna je pomna analiza snimke (RTG, UZV). Normalne kretnje u laktu su bezbolne, punog opsega pokreta te potpuno opteretive. Ekstenzija i fleksija 0/140 stupnjeva, supinacija i pronacija 90/80 stupnjeva. Normalan lakat odstoji od tijela kako bi mogao nositi teret iako to varira od osobe do osobe. Osim ligamenata i tetiva kroz i oko lakta prolazi i niz krvnih žila i živaca od čega je nervus ulnaris najizloženiji traumi u tom području.

Opširnije

Pred/postoperativna rehabilitacija

Predoperativna i postoperativna priprema i rehabilitacija nužne su kako bi se osoba vratila u redoviti život. Operacije na kralježnici i ekstremitetima zahtijevaju pomnu pripremu, kako procjenu anesteziološkog rizika tako i procjenu dužine oporavka. Takav oporavak je kraći ako su pripreme dobro izvedene. Dobro je naučiti kako koristiti pomagalo, proći školu hoda, vježbe transfera prije i poslije operacijskog zahvata.

Opširnije

Kralježnica

Kralježnica je oslonac cijelog tijela koji se sastoji od 33-34 kralješka odnosno segmenata koji se dijele na 7 vratnih (cervikalnih), 12 prsnih (torakalnih), 5 slabinskih (lumbalnih), 5 križnih (sakralnih) i 4-5 trtičnih (kokcigealnih). Ponekad broj kralježaka može i varirati zbog razvojnih anomalija što i nije tako rijedak slučaj.

Opširnije

Piriformis sindrom

Sindrom piriformnog mišića je bolno stanje u kojemu se bolnost, zbog poremećaja osjeta, javlja glutealno, a utrnulost duž noge nalikuje na zahvaćenost živca. Mišić piriformis iritira strukture u blizini kao što je ishijadični živac što uzrokuje bolnost, slabost te trnce duž noge. Sam mišić se proteže od prednjeg djela križne kosti (sakruma), točnije njegove ventralne zdjelične strane do velikog trohantera. Funkcija mu je rotacija kuka, noge i stopala prema van. Zanimljivo je da kao anatomska varijanta živac može prolaziti i kroz sam mišić.

Opširnije

Rameni obruč / shoulder girdle complex

Rameni zglob je bolje nazvati rameni obruč zbog toga što se on sastoji od nekoliko zglobova, a svi oni sudjeluju u pokretu ramena:
– glenohumeralni zglob čini spoj između lopatice i nadlaktice
– akromioklavikularni zglob čini spoj između akromijalnog nastavka lopatice i ključne kosti
– kostovertebralni zglob čini spoj između rebara i kralježaka
– sternoklavikualrni zglob čini spoj između prsne i ključne kosti
– sternokostalni zglob čini spoj između rebara i prsne kosti
– skapulokostalni zglob čini spoj između lopatice i rebara

Pokreti u ramenu aktiviraju i sve ostale susjedne zglobove i spojeve. Zbog složene neuralne
inervacije burze, tetive, ligamenti i mnoge druge strukture mogu utjecati na smanjenu funkciju i bolnost u
ramenu. Prenesena bolnost iz vrata i unutrašnjih organa mora uvijek biti isključena.

Rotatorna manžeta je skupina stabilizatora lopatice i ramena koja se sastoji od četiri mišića:
– supraspinatusa
– infraspinatusa
– teres minora
– subskapularisa

Također u stabilizaciji ramena sudjeluju i mnogi drugi mišići poput deltoideusa, bicepsa, teres majora, romboideusa, seratusa anteriora, trapezijusa i levatora skapule.

Rješavanje problematike bolnog ramena kompleksan je posao koji zahtijeva specijalistički pregled, dijagnostiku i rehabilitaciju.

Opširnije